Horizontalna, sektorska segregacija je vjerojatno najznačajniji izvor nejednakosti u prosječnim plaćama žena i muškaraca. Žene su češće zaposlene u područjima ekonomske djelatnosti u kojima je rad niže vrednovan i njihove prosječne plaće posljedično zaostaju za prosječnim plaćama muškaraca. Što dovodi do takve segregacije? Razlog kojeg se uobičajno navodi su različito oblikovane rodne uloge, a neposredni uzroci su dvojaki: s jedne strane, prihvaćanje postojećih rodnih uloga pod pritiskom tradicionalnih društvenih očekivanja navodi žene i muškarce da se zapošljavaju u zanimanjima i područjima djelatnosti koje se uobičajno smatra “ženskim”, odnosno “muškim”; s druge strane, kada poslodavci odabiru koga će zaposliti, a koga neće, oni se također vode tradicionalnim očekivanjima, predrasudama i stereotipima i više su skloni na “muške” poslove primati muškarce, a na “ženske” poslove žene.
Ovakvo objašnjenje izlaže i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u izvješću o radu za 2016. godinu (str. 23-4.) i pritom se služi određenim statističkim podacima kako bi ga potkrijepila, posebno u dijelu koji se odnosi na moguću diskriminaciju od strane poslodavaca. Pravobraniteljica pritom polazi od podataka o spolnoj strukturi zaposlenih i nezaposlenih osoba u pojedinim područjima djelatnosti i tako izdvaja određene djelatnosti u kojma postoji značajnija razlika u udjelima zaposlenih i nezaposlenih žena:
“Na primjer, u području „poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo“ gdje predstavljaju tek 26,6% zaposlenih, žene predstavljaju 45,5% nezaposlenih. U području „opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša“ žene čine 19,7% zaposlenih, ali 35,5% nezaposlenih; u području „prijevoz i skladištenje“ 21,6% zaposlenih i 34% nezaposlenih.”
Statistički podaci i logika izvođenja zaključaka naizgled su uvjerljivi. Ima li među nezaposlenima u nekoj djelatnosti više žena nego među zaposlenima u toj djelatnosti, vjerojatno postoje prepreke koje spriječavaju nezaposlene žene da se zaposle. Slijedeći postavljenu analitičku logiku pravobraniteljica izvodi sljedeće zaključke i preporuke:
“Ovakva razlika u udjelima zastupljenosti žena u ukupnom broju zaposlenih i ukupnom broju nezaposlenih u navedenim područjima ukazuje da nepovoljni položaj žena nije pretežno rezultat utjecaja tradicionalnih društvenih očekivanja na osobni izbor profesionalnog puta žene ili muškarca već da iza odluka samih poslodavaca o zapošljavanju stoje prikrivene rodno ili spolno uvjetovane predrasude i stereotipovi. Činjenica da u ukupnom broju nezaposlenih u određenom području ima osjetno više žena nego što ih ima u ukupnom broju zaposlenih pokazuje da se žene odlučuju za određeno zanimanje te se za njega stručno osposobljavaju, ali da poslodavci ne vrednuju njihove stručne kvalitete na način na koji vrednuju kvalitete muškaraca. U područjima u kojima kvantitativni pokazatelji ukazuju na postojanje skrivene izravne i/ili neizravne diskriminacije neophodno je provesti ciljane pozitivne mjere kojima bi se prevladale postojeće diskriminatorne prepreke koje su u praksi najčešće prikrivene i stoga teško dokazive te stvorili uvjete za stvarnu jednakost prilika u pogledu zapošljavanja i sudjelovanja žena i muškaraca u konkretnoj djelatnosti.”
Pretežni uzrok razlike u zastupljenosti žena među zaposlenima i nezaposlenima u izdvojenim djelatnostima, zaključuje pravobraniteljica, nije osobni odabir radnog puta koji je pod utjecajem prihvaćenih rodnih uloga, već je prisutan značajan utjecaj diskriminacije od strane poslodavaca koji se vode prikrivenim predrasudama i stereotipima kada zapošljavaju radnike. Žene se stručno osposobljavaju za rad u određenom zanimanju, ali potom u određenim područjima djelatnosti nailaze na prepreke koje postavljaju poslodavci i radi takve diskriminacije ne mogu pronaći zaposlenje za koje su školovane i osposobljene.
Ovakav zaključak, iako potkrijepljen naizgled preciznom i logičnom analizom statističkih podataka, vrlo je problematičan iz više razloga. Prvo i najvažnije, predstavljena analiza u potpunosti zanemaruje presudnu odrednicu koja utječe na spolnu strukturu osoba koje su radom povezane s određenim područjem djelatnosti, a to je vrsta zanimanja. Koliko je ta odrednica značajna vidljivo je već na primjeru djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva koju pravobraniteljica izdvaja kao slučaj gdje postoji znatna razlika spolne strukture zaposlenih i nezaposlenih osoba. Drugi razlozi problematičnosti tvrdnje koju iznosi pravobraniteljica tiču se dostupnosti i obuhvata statističkih podataka na temelju kojih se izvodi zaključak o diskriminaciji od strane poslodavaca.
Određenja osnovnih pojmova
Prije detaljnijeg obrazloženja, korisno je razlikovati pojmove područja ekonomske djelatnosti i vrste zanimanja. Područje ekonomske djelatnosti se određuje prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti i predstavlja “kombinaciju sredstava kao što su kapitalna dobra, radna snaga, proizvodne tehnike ili poluproizvodi u svrhu proizvodnje roba ili usluga”. Zanimanje se određuje prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja i predstavlja “skup poslova i radnih zadaća (radnih mjesta) koji su svojim sadržajem i vrstom organizacijski i tehnološki toliko srodni i međusobno povezani da ih obavlja jedan izvršitelj koji posjeduje odgovarajuća znanja, sposobnosti i vještine”1.
Pripadnost području ekonomske djelatnosti se određuje samo za osobe koje imaju radno iskustvo, prema području u kojem su zaposlene odnosno u kojem su prethodno bile zaposlene. Vrsta zanimanja se u pravilu određuje prema vrsti posla koju zaposlena osoba trenutno obavlja ili koju je nezaposlena osoba s radnim iskustvom prethodno obavljala. U nekim slučajevima je moguće posredno odrediti zanimanje i prema zvanju odnosno stručnoj osposobljenosti.
Značaj vrste zanimanja za ocjenu diskriminacije u područjima djelatnosti
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva nezaposleno je između četiri i pet tisuća osoba koje su ranije radile u toj djelatnosti. Njihova struktura prema rodovima zanimanja pokazuje da je više od polovine nezaposlenih prethodno bilo zaposleno u jednostavnim zanimanjima za koja se nisu stručno osposobljavali jer za takva zanimanja stručno osposobljavanje ne postoji2. Dalje, značajno su zastupljena administrativna, uslužna i trgovačka zanimanja koja su pretežno općeg tipa, odnosno nisu nužno vezana uz djelatnost u kojoj ih se obavlja. Administrativni, uslužni i trgovački radnici našli su posao u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva vođeni osobnih izborom i dostupnim mogućnostima na tržištu rada, a iako dijelom vjerojatno jesu stručno osposobljeni za ta zanimanja, to nije nužno slučaj kao kod nekih drugih, složenijih ili više specifičnih zanimanja.
Za tvrdnju da se “žene odlučuju za određeno zanimanje te se za njega stručno osposobljavaju, ali poslodavci ne vrednuju njihove stručne kvalitete na način na koji vrednuju kvalitete muškaraca” stoga nije moguće pronaći potvrdu u statističkim podacima koje se iznosi u tu svrhu. Pri analizi nije opravdano zanemariti zastupljenost rodova zanimanja u određenoj djelatnosti, kao ni činjenicu da zaposlenje u mnogim zanimanjima nije nužno uvjetovano stručnom osposobljenošću. U slučaju poljoprivrede, šumarstva i ribarstva gotovo tri četvrtine nezaposlenih osoba radilo je u zanimanjima koja ne pretpostavljaju nužno stručno osposobljavanje ili uopće ne pretpostavljaju bilo kakvo stručno osposobljavanje.
Pažljiviji uvid u strukturu nezaposlenih prema zanimanju pruža još neke značajne informacije. Među nezaposlenima u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva sveukupno ima nešto više nezaposlenih muškaraca nego žena, a ukupnoj zastupljenosti spolova presudno doprinosi njihova različita zastupljenost u pojedinim zanimanjima. Udjel nezaposlenih muškaraca je značajno veći kod zanimanja rukovatelja postrojenjima i strojevima, industrijskih proizvođača i sastavljača, zatim zanimanja u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji, zanimanja tehničara i stručnih suradnika, kao i zanimanja poljoprivrednika, šumara, ribara i lovaca. S druge strane, udjel nezaposlenih žena je značajno veći kod administrativnih, trgovačkih i uslužnih zanimanja koja su više općeg tipa negoli su specifična za određenu djelatnost. Dojam kojeg pruža pregled ovih podataka upućuje da su upravo nezaposleni muškarci bili češće zaposleni u zanimanjima koja su specifična za dotičnu djelatnost i za koja je vjerojatnije da pretpostavljaju prethodno stručno osposobljavanje, dok su nezaposlene žene bile češće vezane uz opća zanimanja koja se može obavljati i u drugim djelatnostima i za koja je manje vjerojatno da pretpostavljaju stručno osposobljavanje.3
Ovdje vrijedi spomenuti i načelnu razliku u zapošljivosti osoba koje obavljaju pojedina zanimanja. Razumno je zaključiti da zanimanja koja ne pretpostavljaju nužno stručno osposobljavanje češće obavljaju osobe nižeg stupnja obrazovanja koje općenito teže pronalaze posao, a posebno kada posao traže u djelatnostima uz koje njihovo zanimanje nije izričito vezano. Sasvim je moguće, s obzirom na podatke o strukturi zanimanja, da značajan dio nezaposlenih žena u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva pripada u tu kategoriju. S vremenom, nakon što jednom izgube posao na kojem su radile, njihov ukupni broj među nezaposlenima može se nakupljati, a da razlog nije nužno diskriminacija od strane poslodavaca već općenito smanjena vjerojatnost ponovnog pronalaženja posla zbog nižeg stupnja obrazovanja i nedovoljne specifičnosti zanimanja. S druge strane, u poslovima gdje stručno osposobljavanje jest nužno ili koji su snažnije vezani uz pojedinu djelatnost, razumno je pretpostaviti da je vjerojatnost ponovnog zapošljavanja veća.
Prispodoba o radnom putu Štefice Broz
Prethodne napomene može se prigodno predočiti slikovitim, arhetipskim primjerom izmišljene Štefice Broz, žene koja se približava pedesetim godinama života, majke troje sada punoljetne djece, koja ima završenu samo osnovnu školu i koja je dvadeset godina radila na tržnici obližnjeg grada kao prodavačica poljoprivrednih proizvoda za obrtnika iz mjesta u kojem živi. Nakon što taj obrt prestaje djelovati zbog bolesti poslodavca, Štefica ostaje bez posla i ulazi u evidenciju nezaposlenih Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Djelatnost njena zaposlenja je poljoprivredna, a zanimanje trgovačko.
U pokušaju da pronađe ponovno zaposlenje Štefica se javlja na poziv drugog obrtnika iz susjednog mjesta koji traži radnike za sličan posao, ali pritom nailazi na konkurenciju. Novi poslodavac uvažava Štefičino radno iskustvo, ali procjenjuje da je društveno odgovornije zaposliti mlađu ženu koja je završila trgovačku školu i traži prvo zaposlenje jer smatra da su joj primanja potrebnija za brigu o dvoje maloljetne djece. Štefica i nadalje ostaje u evidenciji zavoda za zapošljavanje, uporna je i nastavlja aktivno tražiti ponovno zaposlenje.
Nakon dvije godine Štefica se javlja na poziv lokalnog komunalnog poduzeća za vodoopskrbu i odvodnju koje traži čistačicu za rad na određeno vrijeme. Štefica dobiva taj posao, izlazi iz evidencije zavoda za zapošljavanje, ali ubrzo u nju ponovno ulazi jer voditelj komunalnog poduzeća odlučuje povjeriti poslove čišćenja vanjskom izvođaču kako bi smanjio troškove rada. Štefica je opet nezaposlena, njena djelatnost je opskrba vodom i odvodnja otpadnih voda, a njeno zanimanje pripada u skupinu jednostavnih zanimanja. Dugoročno ostaje u evidenciji zavoda za zapošljavanje jer njena zapošljivost je iznimno niska i malo je vjerojatno da će ponovno naći zaposlenje.
U to vrijeme, u toplom zagovaračkom uredu smještenom u središtu metropole čiji se hladni pogon i plaće zaposlenika obilato financiraju iz fondova Europske unije, visokoobrazovani djelatnici promatraju krnje statističke podatke u kojima Štefičin radni put nije izniman. Uviđaju da postoji nesrazmjer u udjelu zaposlenih i nezaposlenih žena u djelatnosti opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda, zaključuju da to mora biti zbog prikrivene rodno osnovane diskriminacije od strane poslodavaca i odlučuju usmjeriti programska sredstva kako bi se umanjilo posljedice diskriminacijskih praksi u toj djelatnosti. Sredstva povjeravaju socijalno osvještenim scenskim umjetnicima koji pripremaju igrokaz o okrutnim poslodavcima-muškarcima koji onemogućuju žene da steknu zaposlenje u zanimanjima za koja su stručno osposobljene.
Ograničenja dostupnih podataka
Ostavimo li prispodobe po strani, prethodne zaključke je moguće izvesti tek uz uvažavanje određenih općih ograničenja koja se odnose na dostupne statističke podatke. Analiza izložena u izvješću o radu pravobraniteljice polazi od administrativnih podataka o registriranoj nezaposlenosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i podataka o zaposlenima u pravnim osobama koje prikuplja Državni zavod za statistiku. Prvi skup podataka pruža mogućnost razlaganja prema vrsti zanimanja, ali drugi skup podataka to ne omogućuje. Na temelju ovih izvora podataka moguća je jedino usporedba prema području ekonomske djelatnosti zaposlenih i nezaposlenih osoba, ali ne i usporedba prema strukturi zanimanja.
Važno je istaknuti da se podaci o području djelatnosti nezaposlenih osoba odnose samo na one koji su prethodno radili određeni posao, a potom ga prestali raditi4, što isključuje sve one koji traže prvo zaposlenje, a registrirani su kao nezaposleni, kao i one koji nisu registrirani kao nezaposleni. Posljedično, usporedba spolne strukture zaposlenih i nezaposlenih osoba isključuje osobe koje traže prvo zaposlenje. U njihovu slučaju podatak o djelatnosti i zanimanju u kojem će vjerojatno raditi u budućnosti nije moguće utvrditi, osim možda posredno prema području i razini dotad stečenog obrazovanja, ali takvi podaci nisu dostupni ili su nedovoljno precizni.
Za razliku od administrativnih izvora, anketna zaposlenost i nezaposlenost — koju se mjeri Anketom o radnoj snazi Državnog zavoda za statistiku — načelno bi mogla omogućiti usporedbu jer se anketom prikuplja podatke o djelatnosti i zanimanju zaposlenih i nezaposlenih osoba koje ponovno traže posao. Međutim, taj skup podataka nije dovoljno pouzdan zbog premale zastupljenosti pojedinih kombinacija djelatnosti i zanimanja među ispitanicima koji sudjeluju u istraživanju i stoga nije iskoristiv. Pored toga, određenje anketne zaposlenosti i nezaposlenosti razlikuje se od administrativnog određenja, što može imati određeni utjecaj na usporedbu.
Jedini raspoloživi skup podataka koji može omogućiti usporedbu spolne strukture zaposlenih i nezaposlenih osoba prema području djelatnosti i vrsti zanimanja je Popis stanovništva Državnog zavoda za statistiku. Popis se provodi svakih deset godina, posljednji je proveden 2011. godine i njegovi su podaci u ovom trenutku donekle zastarjeli. I u ovom slučaju, međutim, ostaje prisutno ograničenje s obzirom na isključivanje iz analize osoba koje traže prvo zaposlenje, odnosno pri usporedbi spolne strukture zaposlenih i nezaposlenih osoba mora se pretpostaviti da nema značajnijih razlika u diskriminacijskim praksama poslodavaca kada se radi o osobama koje traže prvo zaposlenje i osobama koje su već radile, a sada traže ponovno zaposlenje. Takva pretpostavka nije nužno utemeljena.
Ne postoji odgovarajući kvantitativni pokazatelj diskriminacije
Statistička analiza kojom pravobraniteljica potkrijepljuje pretpostavku da “nepovoljni položaj žena nije pretežno rezultat utjecaja tradicionalnih društvenih očekivanja na osobni izbor profesionalnog puta žene ili muškarca već da iza odluka samih poslodavaca o zapošljavanju stoje prikrivene rodno ili spolno uvjetovane predrasude i stereotipovi” sadrži ključnu pogrešku koja onemogućuje smislenu provjeru i potvrdu. Razlika u omjerima žena i muškaraca među zaposlenim i nezaposlenim osobama u određenim djelatnostima može proizlaziti iz strukture prema vrsti zanimanja, a žene i muškarci mogu biti više ili manje zastupljeni u općim zanimanjima koja nisu vezana uz rad u određenoj djelatnosti i specifičnim zanimanjima koja jesu vezana uz rad u određenoj djelatnosti, odnosno u zanimanjima za koja je više ili manje vjerojatno da pretpostavljaju stručno osposobljavanje, odnosno u zanimanjima kod kojih je vjerojatnost ponovnog zaposlenja veća ili manja. Opaska ili “optužba” upućena na račun poslodavaca, kojom se tvrdi da diskriminacijskim praksama pri zapošljavanju onemogućuju stručno osposobljene žene da steknu zaposlenje za koje su se osposobljavale, možda jest točna, a možda nije, no zasad ostaje visjeti u zraku jer nije dostupna valjana analiza statističkih podataka koja bi mogla pružiti odgovarajuću potvrdu.
Jasni “kvantitativni pokazatelji (koji) ukazuju na postojanje skrivene izravne i/ili neizravne diskriminacije” ne postoje, usprkos suprotnoj tvrdnji iznesenoj u izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Do informacije koja bi pružila uvjerljiviju potvrdu pretpostavke o diskriminaciji od strane poslodavaca vjerojatno je moguće doći analizom podataka prikupljenih Popisom stanovništva, ali i tada uz određena ograničenja koja se tiču nepotpunog obuhvata populacije osoba koje traže zaposlenje, poteškoća u određivanju nužnosti stručnog osposobljavanja i načelno različite zapošljivosti kod pojedinih zanimanja. Neposredne uzroke sektorske segregacije u međuvremenu valja tražiti kako u mogućim diskriminacijskim praksama pri zapošljavanju, tako i u osobnom izboru radnog puta koji je pod utjecajem uvriježenih rodnih uloga.
Prilozi:
| Rod zanimanja | f | % | f | % | f | % | f | % |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
124 | 48.8% | 130 | 51.2% | 254 | 5.5% | -6 | -1.5% |
|
250 | 58.4% | 178 | 41.6% | 428 | 9.3% | 72 | 18.4% |
|
101 | 30.0% | 236 | 70.0% | 337 | 7.3% | -135 | -34.4% |
|
162 | 31.8% | 348 | 68.2% | 510 | 11.1% | -186 | -47.4% |
|
81 | 68.1% | 38 | 31.9% | 119 | 2.6% | 43 | 11.0% |
|
282 | 76.4% | 87 | 23.6% | 369 | 8.0% | 195 | 49.7% |
|
214 | 87.0% | 32 | 13.0% | 246 | 5.4% | 182 | 46.4% |
|
1276 | 54.9% | 1049 | 45.1% | 2325 | 50.7% | 227 | 57.9% |
| Ukupno | 2490 | 54.3% | 2098 | 45.7% | 4588 | 100.0% | 392 | 100.0% |
Određenje pojma zanimanja preuzeto je iz prethodne inačice Nacionalne klasifikacije zanimanja objavljene 1998. godine. Novijom klasifikacijom zanimanja iz 2010. godine taj se pojam izravno ne određuje.↩
Zastupljenija jednostavna zanimanja među nezaposlenima u djelatnosti šumarstva, ribarstva i poljoprivrede su radnici na ratarskoj ili stočarskoj farmi ili poljoprivrednom gospodarstvu, radnici za jednostavne šumarske, vrtlarske i hortikulturne radove, jednostavna zanimanja u prerađivačkoj proizvodnji, ručni pakiratelji, domaćinska zanimanja, čistači, kuhinjski pomoćnici, dostavljači i slično.↩
Doprinos razlika u zastupljenosti nezaposlenih žena i muškaraca s obzirom na pojedina zanimanja ukupnoj razlici u zastupljenosti muškaraca i žena u toj djelatnosti prikazan je u priloženoj tablici. Doprinos na strani muškaraca u najvećoj mjeri dolazi zbog različite zastupljenosti spolova kod jednostavnih zanimanja, zanimanja rukovatelja postojenjima i strojevima, industrijskih proizvođača i sastavljača, zanimanja u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji, a donekle i zanimanja tehničara i stručnih suradnika. S druge strane, doprinos na strani žena je najveći zbog njihove veće zastupljenosti u administrativnim, uslužnim i trgovačkim zanimanjima.↩
Prema metodološkim objašnjenjima podataka o registriranoj nezaposlenosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, “po djelatnostima su razvrstane nezaposlene osobe koje imaju prethodno radno iskustvo, pri čemu je djelatnost određena prema poslodavcu kod kojeg je osoba ostvarila posljednji radni odnos”. Zanimanje se određuje pri ulasku osobe u evidenciju nezaposlenih prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja.↩