Utjecaj vremenskih prilika na izlaznost birača u prvom krugu predsjedničkih izbora 2019/20. godine

Izvori podataka i metodologija

Podaci o izlaznosti na birališta preuzeti su od Državnog izbornog povjerenstva i svedeni na razinu jedinica lokalne samouprave. Podaci o vremenskim prilikama preuzeti su od Državnog hidrometeorološkog zavoda koji svakog sata objavljuje stanje vremena na mjernim postajama raspoređenim diljem zemlje. Te objave sadrže sažeti opis vremenskih prilika u kojem je, između ostalog, naznačeno pada li u tom trenutku na tom području kiša. Podaci su nepotpuni jer meteorološke postaje ne djeluju u svakom gradu i općini, ali i zbog toga što opis stanja vremena iz organizacijskih i tehničkih razloga nije dostupan u svakom trenutku mjerenja. Kako bi se doskočilo toj nepotpunosti, načinjen je jednostavni prostorno-vremenski model kojim je procijenjena vjerojatnost da je u svakom gradu i općini u određenom trenutku izbornog dana kišilo. Iako model uzima u obzir samo prostorne koordinate, a ne i ostale značajke koje mogu utjecati na vremenske prilike, njegova se točnost pokazala relativno dobrom. Na temelju modela može se u približno 83% slučajeva ispravno zaključiti je li u određenom trenutku na području određene mjerne postaje kišilo ili nije. Modelski izračunata vjerojatnost da kiši u određenom gradu/općini i određenom satu tijekom vremena u kojem su birališta bila otvorena zatim je uprosječena, čime je dobivena jedninstvena ocjena vremenskih prilika u svakom gradu/općini. Ta je ocjena pozitivno povezana s podacima o izmjerenoj količini oborine tijekom 24 sata, što je dodatna potvrda primjerene valjanosti korištenog modela (slika 1a.).

Procijenjena prosječna vjerojatnost kiše potom je dovedena u vezu sa zabilježenom izlaznošću na izbore u svakom gradu/općini. Pritom je također načinjena modelska procjena, odnosno podaci o izlaznosti su razmatrani dodatno uzimajući u obzir povijesne podatke o razini izlaznosti u pojedinom gradu/općini. Ova prilagodba je učinjena radi mogućih sustavnih razlika u razini izlaznosti na izbore. U tu je svrhu načinjen prigodni indeks kojim su obuhvaćeni podaci oba kruga predsjedničkih izbora 2014/15. i 2009/10. godine, parlamentarnih izbora 2016, 2015. i 2011. godine, prvog kruga lokalnih izbora 2017. i 2013. godine, te izlaznost na nacionalne referendume održane 2013. i 2012. godine. Povijesni podaci o izlaznosti su standardizirani i uprosječeni kako bi se dobio jedinstveni pokazatelj povijesne razine izlaznosti. Na slici 1b. prikazana je povezanost tog pokazatelja s razinom izlaznosti u prvom krugu predsjedničkih izbora 2019/20. godine.

Vjerojatnost kiše i izlaznost na izbore

Slika 2. prikazuje tijek vremenskih prilika na izborni dan u dijelu dana kada su birališta bila otvorena. U jutarnjim satima vjerojatnost kiše bila je najveća u Istri i sjevernom Primorju, nešto niža u Dalmaciji i Lici, a najmanja u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i u Slavoniji. Tijekom dana vremenska situacija se postupno mijenjala, pa je vjerojatnost kiše do ranih poslijepodnevnih sati bila visoka na gotovo čitavom području Hrvatske, izuzev istočne Slavonije, dubrovačkog područja i južne Istre. Vjerojatnost kiše u većem dijelu zemlje dodatno se povećala u poslijepodnevnim satima i takvo se stanje uglavnom zadržalo sve do večeri kada su birališta zatvorena.

Zemljopisne karte na slici 3. prikazuju prosječnu vjerojatnost kiše tijekom izbornog dana i razinu izlaznosti na izbore u jedinicama lokalne samouprave. Prosječna vjerojatnost kiše kretala se u rasponu od 25% do 96%. Najveća prosječna vjerojatnost kiše zabilježena je u zapadnom području zemlje, točnije u Gorskom Kotaru, riječkom primorju, Hrvatskom zagorju, zatim u središnjem dijelu zemlje, na području Like, te sjeverne i srednje Dalmacije. Prosječna vjerojatnost kiše bila je najniža na području Istočne Slavonije i južne Dalmacije. Kada je riječ o izlaznosti na izbore, ona se kretala u rasponu od 18% do 76%. Zemljopisni prikaz razine izlaznosti na izbore ne ukazuje na jasnu regionalnu određenost, izuzev nešto slabijeg odaziva na području zadarskog i šibenskog zaleđa, te dijelova Like i Banije. Na prvi pogled, usporedi li se oba zemljopisna prikaza, nema jasne naznake povezanosti vremenskih prilika i razine izborne izlaznosti.

Na slici 4. prikazana je povezanost prosječne vjerojatnosti kiše s izlaznošću u pojedinim gradovima i općinama, uz naznačen regresijski pravac izveden iz linearnog modela koji uzima u obzir i povijesnu razinu izlaznosti, odnosno procjena povezanosti kiše i izlaznosti je iskazana uz prilagodbu koja pretpostavlja da je povijesna izlaznost u gradu/općini prosječna.

Prvi dojam ne vara, snažnije povezanosti prosječne vjerojatnosti kiše i izlaznosti na izbore očigledno nema, no to je i očekivano jer nije realno pretpostaviti da bi vremenski uvjeti imali presudni utjecaj na odluku birača da izađu na birališta, osim u ekstremnim okolnostima. Modelska procjena ipak ukazuje na slabiju negativnu povezanost, odnosno povećana vjerojatnost kiše povezana je s manjom izlaznošću na izbore: u slučaju kada vjerojatnost kiše raste od najmanje do najveće zabilježene vrijednosti, očekivana promjena u izlaznosti iznosi približno -1.8% [-2.9%, -0.7%].

Ova procjena se odnosi na promjenu na razini prosječne jedinice lokalne samouprave i nije izravno primjenjiva na ukupan broj birača koji su sudjelovali na izborima. Gradovi i općine se razlikuju prema apsolutnom broju birača, stanju vremena na izborni dan i povijesnoj razini izlaznosti na izbore, pa ispravna procjena ukupnog broja birača koji bi izašli na izbore da su vremenski uvjeti bili povoljniji mora uzeti u obzir ta obilježja. Takav izračun, uz pretpostavku da je u svim gradovima i općinama vjerojatnost kiše iznosila niskih 25%, pokazuje da bi na izbore sveukupno izašlo oko 23 tisuće birača više, odnosno ukupna izlaznost bi umjesto 50.7% iznosila približno 51.3% [50.9%, 51.7%].

Zaključne napomene

Općenito, kada se razmatra utjecaj nepovoljnih vremenskih prilika na izlaznost birača na birališta, pretpostavlja se da njihova nepovoljnost dovodi do smanjenja izlaznosti, odnosno negativnog utjecaja na političku participaciju građana. To, međutim, ne mora biti općeprihvaćeno vrednovanje kada nekim dionicima izbornog postupka odgovara slabija izlaznost. Takvi će vremenske utjecaje koji dovode do njena smanjenja smatrati povoljnima, a one koji dovode do njena povećanja nepovoljnima. Na drugoj razini, upitno je kako određeno stanje vremena uopće utječe na izlaznost. Odnos nije nužno pravocrtan, na primjer odlazak do birališta bit će otežan u slučaju vremenskih nepogoda, no i lijepo vrijeme može navesti potencijalne birače da izborni dan provedu u nekim drugim aktivnostima i propuste ubaciti svoj glasački listić u biračku kutiju. Najava sunčanog izbornog vikenda može navesti dio birača da ga provedu izvan mjesta boravišta, baš kao što ih olujno vrijeme može obeshrabriti ili čak spriječiti da izađu iz kuće na izborni dan. U pogledu ove dvije opće odrednice, prethodna analiza polazi od vrednovanja da je smanjena izlaznost na birališta nepovoljna jer smanjuje političku participaciju građana, kao i od pretpostavke da “loše vrijeme”, ono u kojem prevladavaju oborine, načelno dovodi do smanjenja izlaznosti.

Pri analizi je kao razlikovni kriterij stanja vremena uzeta činjenica da je na određenom području zabilježena bilo kakva oborina. Međutim, nisu sve oborine jednake, pa su tako među opisima stanja vremena na izborni dan zabilježeni različiti izrazi kojima se opisuje što se događa, na primjer “slaba kiša”, “slaba rosulja, jak vjetar”, “slaba kiša, olujni vjetar”, “kiša”, “pljusak kiše”, “grmljavina s oborinom, vjetrovito”, “susnježica”, “umjeren snijeg, vjetrovito” i slično. Nepovoljnost stanja vremena očito nije ista u svakom od navedenih slučajeva, pa ocjena stanja vremena koja je korištena u analizi uvelike pojednostavljuje stvarnost u kojoj su birači donosili odluku hoće li izaći na birališta ili neće. Alternativni pristup bio bi stupnjevati nepovoljnost vremena s obzirom na količinu kiše, vjetrovitost, temperaturu zraka, biometeorološke uvjete i slično. Opravdano je očekivati da bi se na taj način moglo jasnije očitati povezanost između vremenskih prilika i izlaznosti na birališta.

Vremenske (ne)prilike nisu jedini element koji utječe na odluku hoće birač sudjelovati na izborima i može se preklapati s drugim elementima, što otežava zaključivanje o uzročnosti. Na primjer, pojedini kandidati mogli su s manje ili više uspjeha potaknuti birače koji su im skloni da izađu na birališta, pa i unatoč nepovoljnom vremenu. Političke preferencije su regionalno uvjetovane, baš kao što je na izborni dan bilo uvjetovano i stanje vremena, stoga nije moguće isključiti određeno međudjelovanje. Predstavljenom analizom, međutim, ono nije razmatrano, odnosno pretpostavilo se da su izborne kampanje svih kandidata podjednako uspješno potaknule birače koji su im skloni da glasaju, a ta pretpostavka ne mora biti točna. Rezultati analize upućuju da su nepovoljne vremenske prilike tijekom izbornog dana bile povezane s nešto manjom izlaznošću, no korišteni analitički okvir nipošto ne dopušta zaključivanje o uzročnosti, odnosno nije moguće tvrditi da je upravo kiša dovela do manje izlaznosti.

Je li kandidat Miroslav Škoro pretrpio negativni utjecaj vremenskih prilika, kako su predvidjeli politički analitičari? Ovom analizom nije izravno odgovarano na to pitanje, ali njeni rezultati naoko upućuju da je imao sreće utoliko što su vremenske prilike u Slavoniji, gdje je ostvario znatnu podršku, bile povoljnije negu u ostalom dijelu zemlje. Rezultati analize ipak upućuju da njihov utjecaj nije mogao biti presudan, odnosno ni kada bi svih 23 tisuće birača koji su zbog kiše ostali kod kuće izašlo na birališta i glasalo za Škoru, konačan ishod prvog izbornog kruga ostao bi jednak.