Objektivno sagledavanje rodnog jaza u plaćama

Prevladavajući narativ

Proteklog tjedna je predstavljen projekt “Jednaka prava – jednake plaće – jednake mirovine” kojeg počinje provoditi ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u suradnji s Institutom za društvena istraživanja, udrugom CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Sindikatom umirovljenika Hrvatske i Institutom za ravnopravnost muškaraca i žena iz Belgije, a projekt podržavaju i Državni zavod za statistiku, Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo uprave. Pravobraniteljica Višnja Ljubičić tom je prilikom navela da je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2015. godinu, prosječna mjesečna bruto plaća žena u Hrvatskoj iznosila 7.471 kn, dok je za muškarce iznosila 8.422 kn, što znači da su žene zarađivale 11,3% manje nego muškarci. Pravobraniteljica je dodala da već dulje vrijeme ukazuje bi se ovakve statističke podatke moglo tumačiti kao “rezultat vertikalne segregacije, odnosno situacije da se žene u spomenutim (slabije plaćenim, op.a.) područjima djelatnosti tradicionalno zapošljavaju na hijerarhijski nižim pozicijama koje su povezane s nižom zaradom”.

Mediji su prenijeli njene riječi ističući podatak o nejednakom iznosu plaća i ne upuštajući se u ozbiljnije pojašnjavanje pojave. “Muškarac u Hrvatskoj zaradi plaću i pol više od žene”, podučili su čitatelje i dodatno im proširili pogled u svijet papagajski¹ prenoseći još jedan podatak kojeg je na predstavljanju projekta iznijela izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Irena Petrijevčanin Vuksanović o tome da žene u Švicarskoj “zarađuju 20 posto manje za isti posao samo zato jer su žene”, kao i njenu napomenu da Hrvatska ima isti problem kao i dobar dio država Europske unije.

U izvještajima s predstavljanja projekta je spomenuto i da je kazališna trupa pod vodstvom Marija Kovača i Petre Radin izvela manji igrokaz kojim se problematiziralo “neravnopravne koristi koju žene i muškarci uživaju kao rezultate svog rada, a pročitano je i pismo žene sa šestero djece koja ukazuje na sve konkretne probleme neravnopravnog vrednovanja ženskog rada na tržištu rada”.

Zaposlene žene, pomislit će dobronamjerni primatelj svih ovih navoda, svakako su u lošijem položaju ako su lošije plaćene za rad na jednakim ili jednakovrijedim poslovima nego muškarci. Statistika nam tako pokazuje, a vjerojatno mu je poznat i anegdotalni primjer koji odgovara opisanom scenariju. Nešto treba poduzeti da se položaj žena u tom smislu popravi, a gotovo pola milijuna eura koje je Europska unija izdvojila za provođenje ovog projekta bit će korisno utrošen novac, završit će svoju misao.

Jednaka plaća za jednakovrijedan posao

U iznesenim tvrdnjama i cjelokupom narativu, međutim, štošta je sporno. Nejednakost žena i muškaraca u plaćama koje primaju za jednakovrijedan posao ne može se valjano utvrditi iz statističkog podatka o razlici u prosječnim plaćama. Riječ je o pokazatelju koji istovremeno odražava mogući učinak rodne diskriminacije, ali i učinak razlike u ostalim obilježjima zaposlenih osoba koja su povezana s iznosom plaće. Na primjer, rade li muškarci na bolje plaćenim poslovima nego žene, prosječna plaća muškaraca bit će veća od prosječne plaće žena, a da pritom uopće nije riječ izravnoj diskriminaciji u smislu nejednake plaće za jednovrijedan posao. Žene u tom slučaju rade na poslovima koji su slabije vrednovani i to je neposredni uzrok njihove niže prosječne plaće².

Izravni učinak rodne diskriminacije nije moguće valjano odrediti površnim očitanjem razlike u prosječnim plaćama zaposlenih žena i muškaraca, a pravo je pitanje je li uopće moguće odrediti učinak diskriminacije koji dovodi do nejednakih plaća za jednokovrijedan posao i, ako ipak jest moguće, koji su bolji, a koji lošiji načini da ga se objektivno iskaže. Prevladavajućim narativom koji je predstavljen na početku, na žalost, učinak tog oblika rodne diskriminacije je iskazan na loš način, što je osnovna tema ovog osvrta.

Prethodno je korisno razjasniti i po mogućnosti usuglasiti neke temeljne pojmove, prije svega pretpostavku da jednakost u pravima ne podrazumijeva nužno i jednakost u ishodima. Različiti ishodi mogu biti posljedica strukturnih utjecaja koji nisu nužno povezani s nejednakostima u pravima, a šira rasprava o izvorištima nejednakih ishoda – iako često opterećena različitim teorijskim i ideološkim polazištima – nije besmislena. Međutim, s obzirom da je već u nazivu spomenutog projekta naznačeno da želi problematizirati jednakost u pravima, plaćama i mirovinama, razumno je dopustiti da stanje u kojem sve osobe imaju jednaka prava može dovesti do stanja u kojem njihovi ishodi nisu jednaki, a da se pritom ne pribjegne zaključku da je za to nužno odgovorna izravna diskriminacija u obliku nejednako plaćenog jednakovrijednog rada. Političke smjernice Europske unije, uostalom, ne ciljaju prema jednakosti ishoda, što slijedi iz članka 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji spominje tek načelo jednakosti plaće za jednakovrijedan rad i druge oblike ravnopravnosti u radnom okruženju.

Drugo, rodni jaz u plaćama ima složene uzroke koji su povezani s mnogobrojnim, isprepletenim biološkim i društvenim odrednicama. Ipak, oko tih uzroka ne postoji potpuno slaganje, a izvori neslaganja postaju razumljivi kada se razmotri različitost dvije temeljne vrste istraživačkog, spoznajnog pristupa³. Jedan pristup, onaj u kojem se pokušava pronaći uzroke nekog učinka, lako zapada u poteškoće jer se svakom uzroku može pretpostaviti neke druge uzroke, što dovodi do potencijalno beskonačnog razlaganja uzročnog niza do mjere gdje više nije moguće objektivno utvrditi njihovu osnovanost. Drugi pristup je ograničen utoliko što ne pokušava odjednom razmotriti cjelokupni uzročni niz, već se zadržava na davanju jasnog odgovora o učinku pojedinog uzroka. Prvi pristup je značajan za izgradnju širih objašnjenja društvene zbilje, ali objektivna provjera pretpostavljenih uzročnih objašnjenja je moguća samo u drugom slučaju. U ovom osvrtu se rodnom jazu u plaćama pristupa na ovaj drugi način, kao mogućem učinku razlike u spolu zaposlenih osoba i ostalih njihovih obilježja koja utječu na visinu plaće.

Utvrđivanje učinka rodne diskriminacije

Zaključivanje o učinku rodne ili druge diskriminacije mora zadovoljiti iste uvjete kao i zaključivanje o učinku uzročno-posljedične veze između bilo koje dvije pojave. Pitanje koje se pritom postavlja je sljedeće: bi li ishod bio različit kada bi sve okolnosti osim spola osobe bile jednake? Na ovu vrstu pitanja moguće je odgovoriti provođenjem kontroliranog eksperimenta, no takva metoda nije primjenjiva zbog očigledne nemogućnosti da eksperimentator mijenja spol pojedine osobe, poništi njeno radno iskustvo, vjerno ga ponovno uspostavi u svemu osim u spolu i zatim bilježi njene uzastopne ishode na tržištu rada. Drugi bi način bio kada bi se većem broju zaposlenih osoba po slučaju pripisalo spol – kao što se u biomedicinskim istraživanjima po slučaju određuje tko će primiti lijek, a tko placebo – i zatim očitalo razliku u njihovim prosječnim plaćama. Naravno, ni ovakvo pripisivanje spola zaposlenim osobama nije izvedivo, ali situacija ipak nije bezizlazna jer postoje još neki načini utvrđivanja uzročno-posljedičnih veza koji mogu biti primjenjeni pri utvrđivanju učinka rodne diskriminacije.

Za valjani zaključak o uzročno-posljedičnoj povezanosti potrebno je osigurati ili se u što većoj mjeri približiti uvjetima kakve bi se, u teoriji, moglo postići čistim eksperimentalnim putem – zaposlene osobe treba rasporediti u skupinu žena i skupinu muškaraca po slučaju, tako da sva ostala njihova obilježja nemaju utjecaja na razvrstavanje u skupine. Tada bi očitanje razlike u plaćama pružilo valjanu informaciju o učinku razlike u spolu, a posredno – uz pretpostavku da razlika u spolu sama po sebi ne utječe na ishode – pružilo bi informaciju o učinku diskriminacijskih praksi. Kada potpunu nezavisnost razvrstavanja u eksperimentalne skupine nije moguće postići, mora se zadovoljiti uvjetnom nezavisnošću s obzirom na značajna radna i osobna obilježja pojedinaca. Drugim riječima, u tom “prirodnom eksperimentu” potrebno je na statistički način isključiti razlike žena i muškaraca prema obilježjima za koja se zna ili sumnja da mogu imati utjecaja na visinu plaće. Tek tada, usporedbom ishoda usporedivih skupina, može se očitanu razliku u plaćama u načelu objektivno pripisati učinku rodne diskriminacije u vidu nejednako plaćenog jednakovrijednog rada.

Samo u načelu jer, na žalost, i dalje postoji bitno ograničenje koje se ne smije zanemariti. Značajna obilježja čiji se utjecaj može statistički isključiti, a koja su istovremeno povezana s rodnim razlikama i iznosom plaće, obilježja su koja su nam poznata i koja su mjerljiva, a preostaju ona koja nisu poznata ili nisu mjerljiva. Ova druga skupina nepoznatih i nemjerljivih obilježja također može biti odgovorna za očitanu razliku u plaćama, a ne postoji način da se njihov doprinos isključi ni opravdanje da se cjelokupni jaz u plaćama pripiše baš učinku rodne diskriminacije. Učinak diskriminacije stoga nije moguće točno izmjeriti, ali to ne znači da nema boljih i lošijih načina njegove procjene.

Razlaganje razlike u plaćama na objašnjeni i neobjašnjeni dio

Stručna tijela Europske komisije su svjesna činjenice da pokazatelj razlike u prosječnim plaćama žena i muškaraca nije dobar način izražavanja mogućeg učinka rodne diskriminacije. EUROSTAT je u tom smislu nedavno razmatrao statističku metodologiju kojom se odstupanje u iznosu plaća razlaže na dva osnovna dijela. Prvi dio se odnosi na razliku u plaćama koju se može objasniti prosječnim razlikama u obilježjima zaposlenih žena i muškaraca, a koje se tumači kao rodnu segregaciju. Preostali, neobjašnjeni dio nije moguće objektivno pripisati određenom uzroku, a on djelomično sadrži nemjerene i nemjerljive učinke rodne diskriminacije u smislu nejednakih plaća za jednakovrijedan posao. Metodologija i nalazi takvog pristupa opisani su radnom dokumentu “Razlaganje neprilagođenog rodnog jaza u plaćama na temelju podataka Ankete o strukturi primanja” kojeg je EUROSTAT objavio 2018. godine.

Na opisani način je moguće nepristrano procijeniti snagu utjecaja nekih mjerljivih oblika rodne nejednakosti na ukupnu nejednakost u plaćama, isključujući pritom prekrivajući utjecaj drugih obilježja koja su povezana s ishodom, a koja su različito zastupljena kod žena i muškaraca. Utjecaj sektorske segregacije moguće je ocijeniti putem informacije o zaposlenosti u različitim ekonomskim djelatnostima, utjecaj vertikalne segregacije putem informacije o vrsti zanimanja, a isto tako je moguće objektivno razmotriti utjecaj nekih drugih osobnih i radnih obilježja. Međutim, mogući učinak određenih oblika diskriminacijskih odrednica i praksi ostaje izvan dometa ukoliko informacije potrebne za njihovu procjenu nisu mjerene ili uopće nisu mjerljive i njihova objektivna, empirijska ocjena u tom slučaju nije moguća.

Kao i svaka složena statistička analiza, opisani postupak razlaganja jaza na objašnjeni i neobjašnjeni dio ima određena ograničenja i polazi od pretpostavki koje se mora uzeti u obzir pri tumačenju nalaza. Dostupno je više mogućih načina statističkog razlaganja ukupne razlike u prosječnim plaćama i njihovi rezultati uvijek zavise o dostupnim podacima i njihovoj sveukupnoj kvaliteti. Analiza koju je proveo EUROSTAT je predstavljena kao radni dokument, ponajviše jer se još usuglašava inačice takve metodologije koje se već koristi u nekim državama, no opće načelo i potreba takvog razlaganja ukupne razlike u plaćama žena i muškaraca su prihvaćeni od stručnjaka Europske komisije koji se bave statistikom tržišta rada.

Što pokazuju osnovni rezultati analize na razini čitave Europske unije? Objašnjeni dio rodnog jaza u plaćama upućuje da žene očekivano zarađuju oko 5% manje od muškaraca zbog manje povoljnih obilježja koja su povezana s visinom plaće. Muškarcima u prilog najviše ide različita raspodjela s obzirom na vrstu djelatnosti i vrijeme provedeno u radu, a obrazovna struktura, veličina poduzeća i vrsta zanimanja idu u prilog ženama. Općenito, razlike u obilježjima koje objašnjavaju razlike u plaćama u 17 država idu u prilog muškarcima, a u 11 država u prilog ženama. S druge strane, neobjašnjeni dio rodnog jaza na razini čitave EU upućuje da žene zarađuju 11% manje nego muškarci kada se isključi utjecaj ispitanih obilježja, odnosno zbog neobjašnjenih uzroka. Bez tog isključivanja, zaostajanje plaća žena iznosi oko 17%, a što je iznos ukupne razlike u prosječnim plaćama.

Rezultati analize za Hrvatsku

Zanimljivo je pogledati što izloženi nalazi govore o stanju u Hrvatskoj. Sveukupno, ako se zanemari da prosječna obilježja zaposlenih žena i muškarca neovisno utječu na iznos prosječnih plaća, zaposlene žene su 2014. godine zarađivale oko 9% manje nego zaposleni muškarci. Međutim, kada se uvaži učinak prosječnih razlika u pojedinim obilježjima i odvoji neobjašnjeni dio jaza, stanje je upravo obrnuto - očekivana zarada zaposlenih žena tada je oko 8% veća od očekivane zarade zaposlenih muškaraca. Drugim riječima, na temelju onog dijela razlike u plaćama kojeg se može objasniti razlikama u radnim i drugim obilježjima može se zaključiti da su žene u Hrvatskoj u prosjeku očekivano plaćene više nego muškarci.

Ovakav nalaz je potrebno dodatno obrazložiti, a opisana metoda razlaganja pruža okvir u kojem je to moguće učiniti jer pruža podatke o doprinosu pojedinih obilježja ukupnoj razlici u plaćama. Zaposlene žene u Hrvatskoj tako u prosjeku imaju viši stupanj obrazovanja od zaposlenih muškaraca, što najviše doprinosi njihovoj većoj očekivanoj prosječnoj zaradi. U manjoj mjeri, ali istom smjeru, djeluju još neke razlike - zaposlene žene u prosjeku nešto češće rade u bolje plaćenim zanimanjima i u javnom sektoru gdje su radnička prava osnažena kolektivnim ugovorima. S druge strane, muškarci u Hrvatskoj, kao i u većini država Europske unije, u prosjeku su češće zaposleni u bolje plaćenim djelatnostima nego žene, no ta činjenica njihovu očekivanu zaradu ne čini višom od očekivane zarade žena.

Općenito, zaposlenost u Hrvatskoj s obzirom na rodnu podvojenost prati obrazac kojeg se mora uzeti u obzir pri tumačenju ovih podataka i nalaza. Žene sudjeluju u svijetu rada u manjoj mjeri nego u većini država Europske unije, a one koje jesu zaposlene čine podskupinu koja ima obilježja koja su povezana s višim primanjima. To znači da dio žena – one koje nemaju obilježja koja su pozitivno vrednovana na tržištu rada – ostaje isključen, nezaposlen. Ta je pojava manje značajna kod muškaraca i oni, iako češće imaju zaposlenje, u prosjeku očekivano zarađuju manje nego zaposlene žene kada se uzmu u obzir njihova različita skupna obilježja.

Rezultati analize koju je predstavio EUROSTAT omogućuju i procjenu učinka ukupnog skupa obilježja koja nisu mjerena ili mjerljiva, odnosno procjenu neobjašnjenog dijela rodnog jaza u plaćama. Nakon što se izdvoji onaj objašnjeni dio, preostala razlika ide u korist muškaraca, odnosno žene u Hrvatskoj zarađuju približno 17% manje zahvaljujući različitim neobjašnjenim uzrocima. Ovaj podatak, međutim, treba uzeti s velikim oprezom jer njegova procjena zavisi o odabiru referentne analitičke kategorije⁴. Također, kao što je već rečeno i kao što će biti dodatno istaknuto u nastavku, nema opravdanja da se cjelokupni neobjašnjeni dio jaza pripiše posljedicama rodne diskriminacije u vidu nejednakih plaća za jednaki posao.

Nemogućnost da se objasni neobjašnjeno

Neobjašnjeni dio razlike u plaćama žena i muškaraca je rezultat učinka svih obilježja koja nisu bila mjerena ili uopće nisu mjerljiva. Nemoguće je objektivno odrediti koliki dio te razlike je opravdano pripisati diskriminacijskim praksama. Ponekad se pojavljuje prijedlog da se neobjašnjeni dio razlike u cijelosti pripiše upravo njima, no za to nema dobrog opravdanja. Takva pretpostavka je podjednako pogrešna kao i zaključak da se ukupnu razliku u prosječnim plaćama, bez obzira na utjecaj razlika u značajnim obilježjima, može smatrati valjanim pokazateljem učinka rodne diskriminacije. Nije bez razloga što se taj dio razlike u plaćama u statističkom smislu naziva neobjašnjenim; on je, naime, neobjašnjen.

Jednostavno, ono što nije mjereno i mjerljivo može biti samo procijenjeno, a utemeljenost procjene se mora prosuđivati prema utemeljenosti pretpostavki na kojima počiva. Neobjašnjeni dio razlike u plaćama žena i muškaraca može proizlaziti iz različitih uzroka o kojima se može samo nagađati. U smislu eksperimentalno provjerljivih dokaza o uzročnoj povezanosti podjednako je (ne)utemeljeno pripisati neobjašnjeni dio jaza biološkim odrednicama spolova, društvenim konstruktima i odnosima koje određuje nejednaka struktura moći, osobnim odlukama slobodnih i racionalnih pojedinaca, učinku diskriminacijskih praksi, horoskopskom znaku, božjoj volji ili bilo kojem čimbeniku kojem je pojedini teoretičar idejno sklon. Na žalost, jasna empirijska provjera takvih tvrdnji nije moguća na temelju raspoloživih podataka, a rasprave o njima – ukoliko nisu usmjerene pronalaženju odgovarajućeg načina provjere – predstavljaju područje za ideološko naguravanje rogovima u kojem u pravilu pobjeđuje onaj tko ima veće rogove, a ne nužno onaj čije su tvrdnje bliže istini.

Istraživanjima koja polaze od drugačijih metodoloških postavki je moguće u određenoj mjeri osvijetliti neobjašnjeni dio rodnog jaza u plaćama, no njima nije moguće jasno utvrditi uzročno-posljedičnu povezanost kao što je slučaj kod eksperimentalnog i kvazi-eksperimentalnog pristupa. Osim toga, nije rijetkost da se na taj način neoprezno izloži pogrešnim zaključcima. Na primjer, istraživanje udruge CESI iz 2015. godine, naslovljeno “Rodni jaz u plaćama u Hrvatskoj - Opće informacije za kreiranje novih rješenja starog problema”, pri kvantitativnom razmatranju rodnog jaza polazi od statističkih podataka o ukupnoj razlici u prosječnim plaćama žena i muškaraca, razlažući ih tek prema općim kategorijama, zavisno o dostupnosti u službenim izvorima. Kvalitativni nalazi takvih istraživanja zasigurno imaju svoju vrijednost, no zatečeni način upotrebe statističkih podataka pri njihovu tumačenju je u osnovi pogrešan i jalov. Kada se uspoređuje ono što je neusporedivo, na primjer ishode skupina žena i muškaraca neusporedivih obilježja, izlaže se mogućnosti pogreške koja može dovesti i do promjene predznaka zaključka.

Mnogo toga ne znamo, ali ponešto ipak znamo

Zadržimo li se na provjerljivim činjenicama, učinak vertikalne i sektorske segregacije na rodni jaz u plaćama je moguće empirijski procijeniti uz pretpostavku da mjerena obilježja, onako kako su operativno postavljena, odgovaraju konceptualnim odrednicama kroz koje se sagledava te pojave. Dostupni podaci zasad govore da u Hrvatskoj jest prisutan učinak sektorske segregacije, odnosno muškarci su češće zaposleni u bolje plaćenim djelatnostima nego žene i to pozitivno utječe na visinu njihovih prosječnih plaća. Vertikalna segregacija na ukupnoj razini možda ima utjecaj na razliku u plaćama, ali u manjoj mjeri i njen je predznak vjerojatno obrnut. Obrazovna struktura svakako ide u prilog ženama, a kada se uzmu u obzir sva obilježja kojima se pri analizi podataka iz Ankete o strukturi primanja objasnilo razlike u plaćama, trenutni je zaključak da su žene u prosjeku očekivano plaćene više nego muškarci.

Zlobnici bi sada možda poželjeli poručiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova da se hitno obrati medijima s porukom o diskriminaciji nad muškarcima, pred uvažene saborske zastupnike postavili bi zahtjev da donesu odgovarajuće normativne mjere kako bi se djelovalo na neravnopravnost koja ide na štetu muškaraca, mediji bi o svemu tome morali uzbunjivati javnost, a kazališna trupa pod vodstvom Marija Kovača i Petre Radin, vođena idealom socijalne pravednosti, bila bi potaknuta izvesti igrokaz kojim problematizira neravnopravne koristi koju uživaju žene i muškarci kao rezultate svog rada.

Za to, međutim, ipak nema opravdanja. Ukupan položaj žena, a ne samo zaposlenih žena, i dalje je manje povoljan nego položaj muškaraca, prije svega zbog toga što one žene koje nemaju pozitivno vrednovana radna obilježja češće ostaju isključene iz svijeta rada. Znatan broj ih nije zaposlen niti je vjerojatno da će u budućnosti biti zaposlen, za razliku od muškaraca koji imaju usporediva obilježja, a koji ipak pronalaze posao i time stječu uvjete za mirovinu. No ovo ne znači da postoje dokazi da su zaposlene žene u prosjeku slabije plaćene za jednakovrijedan posao. Isticanjem razlike u prosječnim plaćama na to se ne može valjano ukazati, pa ni nakon izdvajanja utjecaja obilježja kojima se te razlike objašnjava.

Preporuke za ubuduće

Preporuke koje slijede iz analize koju je proveo EUROSTAT su jasne, a ovdje ih se može izravnije izložiti: ukupna razlika u prosječnim plaćama žena i muškaraca je pogrešan pokazatelj nejednako plaćenog rada na jednakovrijednim poslovima. Tek uz razmatranje onog dijela razlike koji je objašnjen mjerenim obilježjima moguće je primjereno prepoznati i tumačiti uzroke rodnog jaza. Umjesto nepromišljenog i zavaravajućeg isticanja ukupne razlike u prosječnim plaćama, pažnju bi trebalo usmjeriti na njen objašnjeni dio. Tamo gdje takav pristup pokazuje da zaposlene žene u prosjeku imaju obilježja koja dovode do većih plaća, a to je slučaj s Hrvatskom, vjerojatno djeluje selektivan pristup tržištu rada. Za diskriminaciju u vidu nejednakih plaća za jednakovrijedan posao nema izravnih dokaza, a cjelokupni neobjašnjeni dio rodnog jaza nije opravdano tako tumačiti.

Vratimo li se na tvrdnju saborske zastupnice Petrijevčanin Vuksanović da žene u Švicarskoj zarađuju 20% manju plaću “samo zato jer su žene”, nije neočekivano ustanoviti da je i ondje počinjena pogreška u tumačenju statističkog podatka čiju se narav pokušalo razjasniti ovim osvrtom. Prema nalazima iz Ankete o strukturi primanja, razlika u prosječnim plaćama zaposlenih Švicaraca i Švicarki iznosi oko 17%, a za značajan dio tog ukupnog jaza su odgovorne razlike u obilježjima zaposlenih osoba, ponajviše sektorska segregacija čiji doprinos iznosi 3%. Ukupan objašnjeni jaz iznosi oko 6% u korist muškaraca, a preostala razlika – za koju su odgovorni različiti nepoznati uzroci – iznosi oko 11%. Stanje u Švicarskoj, gdje oko tri četvrtine žena sudjeluje u svijetu rada, prilično je drugačije od stanja u Hrvatskoj gdje ih sudjeluje tek polovica.

Kako bi se ubuduće izbjeglo ovakve pogreške i nastojalo objektivno sagledati dostupne činjenice i dokaze, svakako je preporučljivo izbjegavati površnu i neopreznu upotrebu ukupne razlike u prosječnim plaćama kao pokazatelja rodnog jaza. Ova se preporuka podjednako odnosi na autore stručnih radova i dionike koji se obraćaju javnosti putem medija s ciljem osvješćivanja problematike. Opisano pogrešno tumačenje statističkih podataka doprinosi daljnjem ukorjenjivanju mitova u stručnoj i javnoj predodžbi o uzrocima i razmjerima problema na kojeg se želi djelovati, a to ne može biti korisno za poboljšanje stanja.