Razlika u prosječnim plaćama žena i muškaraca nije samo pogrešan način izražavanja nejednakosti u naknadama za jednakovrijedan rad, već pokazatelj prilično složene pozadine koji može zavarati i na druge načine. U ovom osvrtu se najprije opisuje dva osnovna obrasca uzročnosti rodnog jaza u plaćama u europskim državama, a zatim izlaže pretpostavku da očekivana tranzicija od jednog do drugog obrasca može biti praćena naizgled neočekivanom promjenom tog pokazatelja kojeg se uobičajno koristi u javnim raspravama o nejednakom položaju žena i muškaraca na tržištu rada.
U nastavku predstavljena analiza obrazaca uzročnosti temelji se na podacima iz studije “Razlaganje neprilagođenog rodnog jaza u plaćama na temelju podataka Ankete o strukturi primanja” koju je 2018. godine objavio EUROSTAT, a kojom se nastojalo razjasniti višestruke uzroke rodnog jaza u plaćama u državama Europske unije. Studija je preliminarna i zasad nije dio službene statistike, no njena je izrada potaknuta nedostacima jednog od središnjih i najčešće korištenih pokazatelja nejednakosti — razlike u prosječnim plaćama žena i muškaraca.
Dva osnovna obrasca uzročnosti
Razlike u prosječnim obilježjima zaposlenih žena i muškaraca nemaju jednaki učinak na rodni jaz u plaćama u svim državama Europske unije. Države se općenito može podijeliti u dvije osnovne skupine s obzirom na doprinos pojedinih obilježja ukupnoj razlici u prosječnim plaćama.
U prvoj skupini država je izražen utjecaj horizontalne, sektorske segregacije. Muškarci se češće zapošljavaju u djelatnostima u kojima je rad više plaćen i približno 5% razlike u prosječnim plaćama u korist muškaraca može se objasniti tom činjenicom. U toj skupini država ostale razlike u obilježjima žena i muškaraca su manje značajne i njihov pojedinačni doprinos razlici u plaćama je u prosjeku blizak nuli. U drugoj skupini država utjecaj horizontalne segregacije je još više izražen i odgovoran za približno 8% razlike u plaćama u korist muškaraca, a istovremeno je prisutan doprinos prosječnih razlika s obzirom na stupanj obrazovanja i/ili vrstu zanimanja koje idu u korist žena. U državama ove druge skupine zaposlene žene su u prosjeku bolje obrazovane od muškaraca i to njihove plaće čini približno 8% višima, a pored toga češće rade u zanimanjima koja su bolje plaćena, što njihovu prosječnu zaradu čini približno 5% višom. Ovi odnosi među skupinama su prikazani na slici 1.
Slika 1: Doprinos pojedinih obilježja ukupnoj razlici u prosječnim plaćama žena i muškaraca
Opisana podjela država u dvije skupine tek grubo ocrtava složenost utjecaja pojedinih obilježja u pojedinim državama. Nešto bogatiji, no i dalje pojednostavljeni pregled prikazan je na slici 2. Sličnosti i razlike među državama su izražene razmještajem točaka u prostoru na način da manja udaljenost između točaka upućuje na veće sličnosti utjecaja različitih obilježja na rodni jaz u plaćama. Države koje pripadaju skupini A (označene kružnim simbolom) zauzimaju središnji dio prikaza, uz nekoliko iznimaka. Države koje pripadaju skupini B (označene trokutastim simbolom) zauzimaju desni dio prikaza, a njihova rasprostranjenost upućuje na veću heterogenost u doprinosu pojedinih obilježja.
Slika 2: Prostorni prikaz sličnosti država u doprinosu pojedinih obilježja rodnom jazu u plaćama. Bojom je naznačen ukupni iznos jaza.
Nekoliko država zauzima donekle posebno, odvojeno mjesto na prikazu. Nizozemska, na primjer, koja je svrstana u skupinu A, smještena je podalje od ostalih država iz te skupine, što upućuje na drugačiji obrazac doprinosa pojedinih obilježja. U Nizozemskoj je učinak državne/privatne kontrole poduzeća veći nego u ostalim državama, muškarci češće rade u privatnom sektoru gdje su plaće u prosjeku više nego u javnom sektoru. Pored toga, učinak horizontalne segregacije u Nizozemskoj je obrnutog predznaka, odnosno ide u prilog ženama, što nije slučaj u većini ostalih država. Na sličan način je moguće na temelju prostornog prikaza posredno uočiti posebnosti koje su prisutne u ostalim izdvojenim državama.
Povezanost obrazaca uzročnosti i iznosa jaza u plaćama
Objašnjenje uzroka rodnog jaza u plaćama ne može se u potpunosti svesti na razlike koje postoje između dvije osnovne skupine država, niti je moguće svu složenost tih odnosa točno izraziti pojednostavljenim prostornim prikazom. Sažimanje podataka nužno dovodi do određenih odstupanja, ali ipak čini jasnijima neke opće zaključke o temeljnim sličnostima i razlikama među skupinama država. Jedan od tih zaključaka tiče se njihove povezanosti s iznosom razlike u prosječnim plaćama.
Iz prikaza na slici 2. je vidljivo da postoji povezanost između pripadnosti država opisanim skupinama i iznosa ukupnog jaza u prosječnim plaćama žena i muškaraca. Približan iznos ukupne razlike u plaćama je prostorno predstavljen bojom površine prikaza. Obrazac utjecaja pojedinih obilježja koji je tipičan za skupinu A je donekle povezan s relativno višim jazom, a obrazac tipičan za skupinu B s relativno nižim jazom. Uvid u podatke potvrđuje da u Rumunjskoj, Sloveniji, Poljskoj, Italiji i Hrvatskoj ukupni rodni jaz u plaćama iznosi manje od 10%, a u Njemačkoj, Austriji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Estoniji i Finskoj približno 20% i više.
Dakle, onaj obrazac doprinosa pojedinih obilježja ukupnom rodnom jazu u plaćama u kojem postoji izraženi utjecaj horizontalne segregacije i izostanak značajnijeg doprinosa ostalih obilježja je povezan s relativno većim ukupnim jazom. Tamo gdje uz horizontalnu segregaciju koja ide u korist muškaraca drugi uzroci djeluju u korist žena, ponajviše razina obrazovanja i vrsta zanimanja, ukupni iznos jaza je niži.
Autori studije koju je objavio EUROSTAT naznačuju ovu pojavu i objašnjavaju je djelovanjem probira pri zapošljavanju žena u situacijama gdje je stopa njihove zaposlenosti niža. Žene nižeg stupnja obrazovanja i slabije vrednovanih radnih vještina češće ostaju isključene iz tržišta rada, a one koje su zaposlene imaju obilježja povezana s višim plaćama, što ukupnu razliku u prosječnim plaćama zaposlenih žena i muškaraca čini manjom.
Uspješna politika može povećati rodni jaz u plaćama
Prihvaćanje navedenog objašnjenja navodi na naizgled neočekivani zaključak. U državama gdje je među zaposlenim ženama prisutan učinak probira i gdje je stopa njihove zaposlenosti niska, uključivanje većeg broja žena u svijet rada vjerojatno bi dovelo do povećanja, a ne smanjenja ukupnog rodnog jaza u plaćama. U Hrvatskoj, na primjer, počne li rodni jaz u plaćama rasti, to bi mogao biti znak da se uspješno djelovalo na problem isključenosti većeg broja žena. Uspješno provođenje programa usmjerenih uključivanju žena koje imaju slabije vrednovana radna obilježja i kojima su dostupni uglavnom slabije plaćeni poslovi očekivano bi dovelo do povećanja, a ne smanjenja ukupne razlike u prosječnim plaćama.
Dobar primjer za takav mogući ishod političko-socijalne intervencije je aktualno provođenje programa zapošljavanja žena koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada, maštovito nazvanog “Zaželi”. Tim se programom, financiranim iz Europskog socijalnog fonda, ženama nastoji omogućiti obavljanje poslova potpore, podrške i brige za starije osobe i osobe u nepovoljnom položaju, a provodi ga se “u teško dostupnim područjima (ruralna područja i otoci) te u onim područjima u kojima je stopa nezaposlenosti i stopa dugotrajne nezaposlenosti viša od hrvatskog prosjeka”. Uspješno provođenje tog programa može dovesti do uključivanja većeg broja žena u svijet rada na područjima gdje bi zaposlenje teško mogle naći na drugi način, no za poslove koji su im ponuđeni je predviđena naknada u iznosu tek minimalne plaće. Posljedično, povećano zapošljavanje žena koje su minimalno plaćene očekivano će dovesti do porasta ukupne razlike u prosječnim plaćama zaposlenih žena i muškaraca.
Promatrano šire, mogućnost tranzicije država iz skupine B prema obrascu koji je prisutan u skupini A može se predvidjeti na temelju dostupnih podataka. Naravno, opisana dva obrasca uzroka rodnog jaza u plaćama nisu jedini obrasci koje je moguće zamisliti, no oni jesu postojeći i prevladavajući opći obrasci. Očekivanje da će se ukupni rodni jaz u plaćama nužno smanjiti samim time što će se žene u većoj mjeri uključivati u svijet rada nije utemeljeno na dokazima. Tek promjenom učinka horizontalne segregacije i promjenom ostalih, nedovoljno objašnjenih uzroka rodnog jaza moglo bi se primaknuti izjednačavanju prosječnih plaća žena i muškaraca. Tom poduhvatu ne idu u prilog socijalni programi poput spomenutog zapošljavanja žena na poslovima na kojima one zarađuju tek minimalnu plaću.
Oprez u tumačenju i odabiru pokazatelja
Naizgled neočekivani zaključak o vjerojatnom porastu rodnog jaza u plaćama u slučaju uspješnog provođenja politike kojom se želi smanjiti nejednakost žena i muškaraca na tržištu rada upućuje koliko je pozadina rodnog jaza složena i koliki je oprez potreban pri tumačenju pokazatelja nejednakosti. Socijalni programi koji povećavaju uključenost žena u svijet rada mogu biti uzrok povećanja rodnog jaza u plaćama, što ih naravno ne čini štetnima ni suvišnima, ali zagovarači rodne jednakosti moraju imati na umu njihov učinak na pokazatelje rodnih razlika.
Na žalost, to nije uvijek slučaj. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u svom izvješću o radu za 2017. godinu spomenuti program zapošljavanja žena naziva “pohvalnom inicijativom” (str. 21.), a u izvješću o radu za 2016. godinu istovremeno “ukazuje na potrebu uvođenja snažnijih mjera kojima bi se potaklo uključivanje žena na tržište rada” (str. 18.) i “ukazuje kako će se bez aktivnijih mjera promicanja ravnopravnosti spolova jaz u plaćama nastaviti produbljivati na štetu žena” (str. 27.). Socijalne mjere koje imaju predznak promicanja ravnopravnosti lakše je osmisliti i provesti nego mjere usmjerene promjeni rodnih uloga koje su vjerojatni uzrok horizontalne segregacije, ali nose i vrijednosni teret. Izražavanje zabrinutosti i uzbunjivanje javnosti zbog rasta rodnog jaza u plaćama stoga nije na mjestu ako se zanemaruje da porast jaza može biti posljedica djelomičnog poboljšanja položaja žena do kojeg je dovelo uspješno provođenje ciljanih socijalnih programa.
Primjereniji pokazatelj nejednakosti žena i muškaraca koji uzima u obzir isključenost žena iz tržišta rada je tzv. rodni jaz u sveukupnim primanjima (engl. gender overall earnings gap) kojim se istovremeno izražava nejednakost u prosječnim plaćama, prosječnom broju sati rada i stopi zaposlenosti. Opis tog pokazatelja je dostupan u “Izvještaju o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji” iz 2017. godine (str. 23.). Riječ je o kompozitnom pokazatelju čiji prosjek na razini EU iznosi približno 40%, a kreće se u rasponu od približno 20% u Litvi, Sloveniji, Bugarskoj, Latviji i Finskoj do približno 45% u Nizozemskoj, Malti, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Austriji. Noviji podaci za Hrvatsku nisu dostupni u navedenom izvještaju, ali može ih se naći na stranicama EUROSTAT-a. U 2014. godini sveukupna razlika u primanjima je iznosila približno 24% u korist muškaraca, što nas smješta među države u kojima je prisutan relativno niži rodni jaz.