Najbolji gradovi u izvedbi portala Gradonačelnik.hr

Povijesno poduzimanje

Dobronamjerni čitatelj, uz osjećaj da poduzeta analiza tako velikog skupa statističkih podataka načelno zaslužuje pohvalu, neće moći previdjeti samodopadnost koju djelatnici portala Gradonačelnik.hr izražavaju pri opisu vlastitog poduzimanja. Njihove tvrdnje neugodno podsjećaju na osobe koje svatko ima priliku povremeno susresti, a koje ističu vlastitu važnost i sklone su govoriti o sebi u superlativima, što u pravilu navodi na zaključak o karakternoj mani. Na primjer, kako sami o sebi kažu, izbor najboljih gradova je “izazvao veliku pažnju i interes javnosti, a pogotovo lokalne samouprave jer je ovo prvi put u povijesti da se temeljem objektivnih i mjerljivih kriterija rangiraju svi hrvatski gradovi”. Posljednja tvrdnja nije posve točna. Gradove, zajedno s ostalim jednicama lokalne samouprave, godinama se na sličan način vrednuje i rangira u sklopu izračuna indeksa razvijenosti za potrebe provođenja regionalne politike. Prvo takvo službeno vrednovanje je izrađeno 2010. godine, a posljednje 2017. godine. Ipak, skup pokazatelja kojeg su koristili analitičari portala Gradonačelnik.hr je širi od onog kojeg se koristi pri izračunu službenog indeksa razvijenosti, što je u načelu pohvalno.

Analitičari su odabrali “čitav niz kriterija i relevantnih brojčanih pokazatelja”, a zatim su ih “sofisticiranom i preciznom metodologijom standardizirali, pretvorili u indekse i na taj način, po istim kriterijima, usporedili sve hrvatske gradove”. Prije osvrta na sofisticiranost i preciznost primjenjene metodologije vrijedi se upitati je li opravdano sve gradove uspoređivati prema istim kriterijima. Brojem stanovnika najmanje naselje koje službeno ima status grada je Komiža u kojoj živi oko tisuću i petsto stanovnika. Izazovi upravljanja koji utječu na kvalitetu njihovih života razlikuju se od izazova koji su prisutni u većim gradovima. Postoje sadržajne razlike u kriterijima ocjene gospodarstva, demografije, obrazovanja, položaja mladih, socijalne politike i ukupne kvalitete života u naseljima različite veličine i upitno je koliko je opravdano rangirati ih prema istoj osnovi. Dodjeljivanje nagrada u odvojenim kategorijama prema veličini grada ne pomaže mnogo, ako su kriteriji u svakoj kategoriji jednaki i imaju istu težinu.

Sofisticirana metodologija

Indeksi prema kojima je izvršeno rangiranje gradova, napominju analitičari portala Gradonačelnik.hr, izračunati su prema metodologiji vrednovanja razvijenosti koju se koristi pri provedbi regionalne politike i koja je “detaljno sa formulama objašnjena u Uredbi o indeksu razvijenosti koju je izdala Vlada Republike Hrvatske”. Analitičari pojašnjavaju da su prije rangiranja “sve varijable standardizirane, te je provjereno slijede li one normalnu distribuciju”, ali ne napominju ishod te provjere. Raspodjela vrijednosti nekih razvojnih pokazatelja znatnije odstupa od normalne raspodjele, što dovodi do sustavnih pristranosti kada ih se sažima u jedinstveni indeks onako kako se to čini kod službenog vrednovanja razvijenosti. Na primjer, jedinice lokalne samouprave u kojima su proračunski prihodi po stanovniku visoki, a starosna struktura stanovništva nepovoljna, ostvarit će niži indeks razvijenosti zbog raspodjele vrijednosti tih pokazatelja koja odstupa od normalne raspodjele (detaljnije objašnjenje dostupno je ovdje).

Značaj kojeg pojedini pokazatelji imaju za izračun vrijednosti indeksa zavisi o težinskim faktorima (ponderima) koji su im pripisani. Kada težinski faktori nisu izričito određeni, kao što je slučaj kod metodologije službenog vrednovanja regionalne razvijenosti, njihov značaj nije jednak već zavisi o međusobnoj povezanosti pojedinih pokazatelja. Na primjer, uključi li se u izračun indeksa veći broj pokazatelja koji se odnose na demografiju od onih koji se odnose na obrazovanje, mlade ili socijalnu politiku, bolje rezultate će ostvariti gradovi kod kojih je demografsko stanje povoljnije od stanja u ostalim spomenutim područjima; uključi li se veći broj pokazatelja koji se odnose na određeni vid gospodarske djelatnosti, bolje rezultate će ostvariti gradovi u kojima je baš taj vid gospodarske djelatnosti više razvijen¹. Pritom područje pokazatelja nije uvijek moguće jasno razgraničiti, na primjer porast broja stanovnika naizgled ukazuje na demografsko stanje, ali je empirijski snažno povezan s ukupnim gospodarskim stanjem i njegovo uključivanje u izračun indeksa dat će dodatnu težinu gospodarskoj, a ne odvojenoj demografskoj odrednici razvoja².

Preuzimajući način vrednovanja gradova iz metodologije vrednovanja razvijenosti koju koristi Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, analitičari portala Gradonačelnik.hr su preuzeli i pogrešku koju ona sadrži, iako to – srećom – nije imalo utjecaja na određivanje poretka najboljih. “Skupni indeksi za navedene nagrade su izračunati kao prilagođeni prosjek standardiziranih vrijednosti pokazatelja. Indeks razvijenosti za navedene nagrade koji imaju indeks veći od 100 spadaju u gradove iznadprosječne razvijenosti, dok gradovi koji imaju vrijednosti indeksa manju od 100 spadaju u gradove ispodprosječne razvijenosti.” Prosječna razvijenost, kao točka izražena prosječnom vrijednošću skupnog indeksa, zbog umanjivanja (penalizacije) koje je predviđeno korištenim formulama uvijek se nalazi ispod vrijedosti 100. Iz nejasnih razloga, a vjerojatno zbog nepromišljenosti, ministarstvo je uredbom propisalo da se granica prosječne razvijenosti mora nalaziti baš na vrijednosti indeksa 100, što je računski i konceptualno pogrešno (više detalja dostupno je ovdje).

Nagrada nad nagradama

Metodologija izbora najboljih u kategoriji nagrade za kvalitetu života, kojoj se samodopadno tepa kao “nagradi svih nagrada”, “vrhunskom postignuću” i “šlagu na torti”, proširena je rezultatima anketnog istraživanja kojeg je provela agencija Ipsos. Time su “direktan input za kreiranje kriterija i parametara po kojima su gradovi uspoređivani dali sami građani”, ali iz dostupnog opisa metodologije nije jasno što je točno poduzeto. Moguće je zaključiti, bez prevelike sigurnosti, da se pojedinim statističkim pokazateljima na temelju rezultata ankete pridalo težinske faktore zavisno o tome koliko su građanima bitni za ukupnu ocjenu kvalitete života³. Značaj pojedinih pokazatelja je utvrđen “regresijskim metodama”, što može dati zavaravajuće rezultate kada su pokazatelji međusobno visoko povezani, što upravo i jest slučaj s razvojim pokazateljima. Na žalost, podaci o osnovnim dijagnostičkim testovima i točnom načinu izračuna nisu dostupni i preostaje tek vjerovati da analitičari portala Gradonačelnik.hr ne zavaravaju javnost, odnosno da nisu zavarali i sebe.

Anketno istraživanje je provedeno “na uzorku od preko 1.000 građana”, no nije navedena točna veličina uzorka. Možda se radi o 500 tisuća, a možda tisuću i četiri ispitana građana. Izraz “veće od tisuću” dobro zvuči, no za kvalitetu uzorka nije toliko važna njegova veličina koliko njegova reprezentativnost. Na žalost, o reprezentativnosti uzorka, njegovoj vrsti, pa ni o načinu anketiranja uopće nema spomena u dostupnom opisu metodologije⁴.

Pitanje reprezentativnosti uzorka je važno jer kada se govori o stanovnicima gradova, pitanje je na koga se točno misli. Jesu li u anketni uzorak bila uključena samo uža urbana područja ili se uključilo i seoska područja koja se nalaze unutar administrativne granice jedinice lokalne samouprave koja ima status grada? Naselja unutar administrativnog područja mogu biti udaljena i nekoliko desetaka kilometara od središta i njihovi stanovnici vjerojatno ne doživljavaju da im je svakodnevni život izrazito povezan s užim gradskim područjem. Kada su pitani “o tome što im je najvažnije za kvalitetu života u njihovom gradu”, ne može se očekivati da su odgovori ispitanika iz seoskih naselja u rubnim područjima bili jednaki odgovorima ispitanika koji žive u užem gradskom području. Nije poznato je li ta razlika uzeta u obzir, a može biti značajna s obzirom na zastupljenost stanovništva gradskih i seoskih naselja na područjima pojedinih administrativnih jedinica.

Nejasno je i jesu li baš svi gradovi bili zastupljeni u uzorku ili se pretpostavilo da to nije nužno. Kada bi se tisuću ispitanika ravnomjerno podijelilo, svaki grad bio bi zastupljen s približno osam ispitanika, nedovoljno za smisleno uopćavanje. Kada bi se tisuću ispitanika podijelilo razmjerno broju stanovnika, mnogi manji gradovi bili bi zastupljeni s jednim ili dva ispitanika. Stanovnici svih većih gradova vjerojatno jesu bili zastupljeni u uzorku, no stanovnici svih manjih gradova vjerojatno nisu. Iz toga slijedi da se pretpostavilo da se odgovore građana uključenih u uzorak može uopćiti na sve gradove koje se rangiralo. Jesu li pritom uzete u obzir makar razlike prema veličini grada, u smislu da značaj pojedinih pokazatelja može biti različit kod manjih, srednjih i većih, nije spomenuto u dostupnom opisu metodologije.

Precizno rangiranje

Upotreba statističkih podataka može dati lažni dojam o objektivnosti vrednovanja i preciznosti na njemu utemeljenog rangiranja. Pri upotrebi službenog indeksa razvijenosti jedinice lokalne samouprave se razvrstava u skupine prema stupnju razvijenosti i upravo je pripadnost tim skupinama, a ne točan iznos indeksa, osnova za određivanje njihova položaja pri provedbi razvojnih mjera. Kada se rangira gradove prema iznosu jedinstvenog indeksa, ma kako računanog, tada odabir pokazatelja, pogreške mjerenja i način sažimanja podataka daju nepouzdan rezultat koji ne pruža mogućnost preciznog razlikovanja. Na primjer, je li Grad Mali Lošinj koji je ostvario indeks razvijenosti 111,5 razvijeniji od grada Cresa koji je ostvario indeks 111,4; je li Grad Zagreb koji je ostvario indeks razvijenosti 116,6 razvijeniji od Grada Dubrovnika koji je ostvario indeks 115,6? Nije opravdano ustvrditi da je Mali Lošinj “bolji grad” od Cresa ni Zagreb od Dubrovnika jer metar kojim se mjerilo njihove kvalitete nije dovoljno precizan. Ispravan je jedino zaključak da su ti gradovi približno podjednako razvijeni. Svi gradovi koji su se našli pri vrhu liste načinjene na temelju indeksa koje su izračunali analitičari portala Gradonačelnik.hr vjerojatno su približno pojednako dobri u području gospodarstva, području demografije, obrazovanja, mladih i socijalne politike, odnosno ukupne kvalitete života.

Upotreba bilo kakvih statističkih podataka na bilo koji način ne jamči točnost onog što se tvrdi, ali može stvoriti iluziju točnosti i privući osobe koje imaju fetiš na brojke ili su sklone zloupotrebama statistike. Izvedeno rangiranje gradova nije bilo u mogućnosti dati njihov točan poredak, unatoč tome što ga se odredilo na osnovu “objektivnih i mjerljivih kriterija”, “sofisticirane i precizne metodologije”, “vrlo kompleksne analitike” i “čitavog niza relevantnih brojčanih pokazatelja”. Izbor najboljih gradova u izvedbi portala Gradonačelnik.hr je u suštini tek promidžbeni postupak koji može poslužiti u svrhu osvještavanja važnosti načina kako se gradovima upravlja i osvještavanja pojma kvalitete života u njima. Postupak je promidžbeni u smislu koji je u skladu s općim usmjerenjem portala Gradonačelnik.hr, a ujedno predstavlja i uspješnu reklamu za taj medij. Ipak, bilo bi ispravno i pošteno prema njegovim čitateljima, gradonačelnicima, gradskim upravama i široj javnosti da su metodološka ograničenja odabira najboljih istaknuta ili barem spomenuta sitnim tiskom, kao što bi vjerojatno bilo primjerenije da se opisu vlastitog poduzimanja prišlo realistično i skromnije.